Ljubljanska kotlina, sa sjevera zaštićena snježnim vrhuncima Kamniških Alpi, na jugu otvorena u mekoći ljubljanskog Barja, gravitacijski se centrira u rasponu između dva brežuljka, obronka svog zaleđa: između Rožnika i Grajskog griča. Posljednji predstavlja svojim izrazitim položajem, strmom stjenovitom izbočinom iznad rijeke Ljubljanice, okrunjenom likom ljubljanske tvrđave, već stoljećima prvu prirodnu i urbanu dominantu grada. Ključne cestovne rute koje se spajaju u prijestolnici, a još više veliki i mali trgovi gradske jezgre, usmjeravaju se upravo prema tom orijentacionom žarištu, koje je već gotovo preraslo u simbol grada.